Razumevanje

Za promenu, razumeti

Autor: Danka Popović

Teške lekcije najčešće dobijamo kad krupne stvari treba da naučimo. Nekad nam deluje da se određene situacije, osobe ponavljaju i da nas iznova i iznova povređuju. Nije nam jasno zašto se to baš nama dešava. Uglavnom ovaj osećaj prati poznata rečenica: Zašto to opet meni?

Imate dva izbora. Jedan je da budete ljuti. Na situaciju, život, drugu osobu koja vas je povredila, na sebe što ste ponovo ispali naivni. To je mehanizam koji nam je automatski, bez razmišljanja se pali i sa njime se samo vrtimo u začaranom krugu.

A imate i drugu opciju. Ako želite da izađete iz uloge žrtve, možete na trenutak da drugačije poređate kockice. Da razmislite dvaput zašto ste sličnu situaciju ponovo doživeli. Možda i uvidite da vrlo lako dopuštate da se drugi ponašaju prema vama onako kako se ponašaju.

Istina je da će nam ljudi raditi sve i samo ono što im mi dopustimo. Vi ste ti koji postavljate granice, koji nekada treba da presečete, stavite tačku na nezdrav odnos, radnu atmosferu. Možda uvidite na kraju da ste vi ti kojima je ovaj posao oduzimao previše vremena, ne ispunjavajući vas. Da niste osećali nikakvu kreativnost, da nije budio razvoj u vama. Da osoba koju ste doživeli izrazito negativnom, crnom i nije takva ustvari. Da se vaša sposobnost za celovitost objekta poigrala sa vama. Da stvari malo drugačije stoje. Da vas ustvari  podseća na nekog. Da imate mnogo zajedničkih stvari… osmeh, predanost, požrtvovanost. Ako neko nije za vas bio dobar, ne znači da neće nekom drugom biti. Možda vi samo zaslužujete više, bolje.

Sam život namesti stvari tako da se nađemo u situaciji koju smo uvek osuđivali. Da doživimo, proživimo ono od čega smo bežali, ono što nam je toliko smetalo u drugima. Zbog čega? Verovatno da bi sagledali celu sliku. Ako već nismo uspeli u svojoj glavi, onda u realnosti, proživevši. Da se stavimo na mesto one osobe kojoj smo najviše zamerali, uvidimo njene razloge, uzroke i ponašanja koja su nam smetala. Osuđivanjem, kritikovanjem ponašanja druge osobe, odbacujemo ili negiramo neki deo sebe. Najčešće, baš taj isti.

Razumeti, sagledati iz krupnijeg plana, sa više strana, to je put do emotivnog mira, zdravlja. Potrebna je prvenstveno volja odupreti se svakodnevnoj ušuškanosti. Sve ima svoju cenu i nije lako. Ali nagrada je neprocenjiva. Celovito sagledavanje situacija čini nas zrelijim, stabilnijim. Svi smo mi u svojoj suštini isti i opet, svako je različit na svoj način. Uvek je ono što nam toliko smeta kod druge osobe, upravo ono što i sami imamo. Možda toga nismo svesni, možda vešto krijemo, pa nam transparentnost druge osobe budi i provocira tu istu, našu skrivenu osobinu. Možda smo nekog i upoznali sa razlogom dubljeg upoznavanja sebe. Često konflikt može biti konstruktuvan, produktivan. Bitan je način na koji mu priđemo.

Lekcije su svuda oko nas. Osobe koje ulaze i izlaze iz naših života su naši učitelji. Prihvatite da sve što ste imali sa jednom osobom je nešto što je bilo u svakom smislu posebno. Promenilo je i vas i drugu stranu. Odnosi su recipročni, nikad jednostrani. Učimo jedni od drugih, rastemo, postajemo bolje osobe. U tome i jeste smisao svega.

Izvor: licninapredak.rs / Danka Popović, psiholog savetnik

Pogledajte i

Stidljivost

Monika Popov: Teški ljudi

Koliko zna da bude frustrirajuće kad sa nekim ne možemo da nađemo zajednički jezik! Ne …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *