Erih From o čoveku našeg doba…

„Moderni čovek se otuđio od sebe, od svog bližnjeg i od prirode. On je transformisan u robu, svoje životne snage doživljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno mogući profit u postojećim tržišnim uslovima. Ljudski odnosi su u suštini odnosi otuđenih automata, koji svoju sigurnost zasnivaju na tome što svako od njih ostaje blizak stadu i što se ne razlikuje po mislima, osećanjima ili delovanjima. Iako pokušava da bude što bliže ostalima, svako ostaje potpuno usamljen, prožet dubokim osećajem nesigurnosti, teskobe i krivice, koji su uvek rezultat nemogućnosti da se prevaziđe ljudska odvojenost. Naša civilizacija pruža mnoge palijative koji pomažu ljudima da ne dođu do svesti o svojoj usamljenosti: to je, kao prvo, stroga rutina birokratizovanog, mehaničkog rada, koja pomaže ljudima da ne dođu do svesti o svojim najosnovnijim željama – težnjom za transcendencijom i sjedinjenjem. Ukoliko ova rutina sama nije dovoljna, čovek prevazilazi svoje nesvesno očajanje rutinom zabave, pasivnim gutanjem zvukova i slika koje mu nudi industrija zabave; uz to i zadovoljstvom što ga pruža kupovina uvek novih stvari koji se ubrzo zamenjuju drugima. Moderni čovek, u stvari, blizak je slici koju je Haksli (Aldous Leonard Huxley) opisao u svojoj knjizi Vrli novi svet: dobro uhranjen, dobro obučen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svoga “ja”, bez ikakvog kontakta, osim najpovršnijeg, sa svojim bližnjima, a vođen parolama koje je Haksli jezgrovito formulisao: “Kad pojedinac oseća zajednica posrće”, ili: “Nikad ne ostavljaj za sutra zabavu koji možeš imati danas”, ili najznačajnija tvrdnja: “Danas je svako srećan”. Čovekova sreća danas je u “zabavljanju”. Zabavljati se znači biti zadovoljan zbog trošenja i “uzimanja” robe, pejzaža, hrane, pića, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova – sve se to troši i guta. Svet je samo veliki objekat našeg apetita, velika jabuka, velika boca, velike grudi; mi smo odojčad koja večno nešto iščekuju, nečem se nadaju – i večno se razočaravaju. Naš karakter podešen je da razmenjuje i prima, da trguje i troši; sve, i duhovni i materijalni objekti, postaju predmet razmene i potrošnje.“ (Erih From)

Pogledajte i

Mir

Duško Radović o sreći..

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite, možda ste već srećni. Sreća je mala, …

One comment

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *