Usamljenost

Kako je to biti introvert u poslovnom okruženju

„Idi igraj se tamo sa drugom decom“ je rečenica koju sam bezbroj puta čula, baš onda kada sam se po običaju, povukla u svoj svet i uživala u njemu. Kao da je unutrašnji svet nešto loše, opasno, nedovoljno. Naš spoljni svet kreiran je za ekstrovertne. Društvena norma je da treba biti otvoren, brbljiv, nametljiv, društven, uživati u svakom društvu, koristiti svaki slobodan trenutak za izlazak među druge ljude… da ne nabrajam dalje.

Introvertne od malih nogu pokušavaju da uguraju u kalup za ekstrovertne, kao da je to ključ uspeha kroz život.
„Minglujem dakle postojim“ – to su očekivanja i u poslovnom i u privatnom okruženju više nego ikada, zahvaljujući društvenim mrežama.

Naravno nismo svi (srećom) takvi! Ali to ne znači da ne možemo da osećamo ispunjeno, uspešno i zadovoljno svoji životom – na naš način, po našim standardima.

Ekstrovertnost i introvertnost je na bezbroj načina već definisano i opisano. Opšte rasprostranjen opis je da su ekstrovertni okrenuti ka spoljnom svetu, zbog čega su doživljeni kao otvoreni, veseli, komunikativni, opušteni i sl., dok su introvertne osobe okrenuti ka unutrašnjem svetu, pa često ponesu titule kao što su povučen, zatvoren, ćutljiv, nedruštven, knjiški moljac, nevidljiv itd.

Niko zapravo nije eksplicitno samo jedno ili samo drugo. I introvertni imaju svoje ekstrovertne rezervoare, kao što i ekstrovertni imaju svoje introvertne delove.

Jedan od za mene dobrih opisa kaže da je (parafraziram) introvertnost odnosno ekstrovertnost psihološko stanje koje energiju za svoje funkcionisanje kroz život crpi iz spoljašnjeg sveta (E), odnosno iz unutrašnjeg sveta (I).

Monika Popov
Monika Popov

Kroz svoj život kao introvertna osoba, i kroz svoj profesionalni rad kao psiholog i kouč došla sam do značajnih uvida i načina kako naći svoje mesto u svetu, naročito u radnom okruženju, a da se osećam udobno, da znam koji su moji unutrašnji resursi, da naučim kako i kada da se oslonim na njih, da se izborim sa samosabotažom i da uživam da sam svoja.

Naučila sam da svoju introvertnost doživljavam kao uzbudljivo putovanje s mnogo uvida i još više eksperimenata. Koliko su introvertni po pravilu pažljivi slušaoci, dobro zapažaju, pokazuju interesovanje i postavljaju pitanja, vole da vide širu sliku, vole strukturu, i vole da promišljaju, što su – ako mene pitate – divne sposobnosti, ujedno su i najgori kritičari i saboteri samih sebe! Strah, sumnja, nesigurnost! Zvuči poznato? Dobra vest je da postoje tehnike koje nam pomažu, isprobane na svojoj koži, a i od strane mojih klijenata, i donose rezultate!

introverts@work

Ovaj blog ide ruku pod ruku sa koučing programom introverts@work koji je namenjene da pomogne upravo u tome nama, vama introvertnim osobama, svima koji imaju osećaj da im je nelagodno u sopstvenoj koži, u okruženju koje ih ne razume ili sa kojim se ne razumeju. A negde duboko u sebi znaju da bi mogli bolje, više, lepše, lakše… ali te unutrašnje prepreke…

Autorka teksta je Monika Popov, konsultant & kouč i HR ekspert.

Tekst je originalno objavljen na blogu: https://monikapopov.com/biti-introvert-u-poslovnom-okruzenju/

Pogledajte i

OSEĆANJE PONOSA KAO MERA LIČNE VREDNOSTI

Svako je bar jednom u životu postigao neki uspeh. Situacije koje ostavljaju mogućnost za postizanje …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *