Ako vam kažu da imate odličan odnos sa prijateljima, svojom decom, suprugom, to nije vama sa neba palo i vi to znate. Za uspešan odnos i dobru komunikaciju svi učesnici određenog odnosa imaju ulogu i zaslužni su za to.
Kvalitetan odnos se gradi iz dana u dan. Da bi bili uspešni u tome, potrebno je prvo poznavati sebe i prihvatiti sebe takvim kakvi jeste. Pri tome, to ne znači da se ne trebamo menjati pod parolom “Takav/takva sam”. U većini slučajeva niko se baš “takav “nije rodio. Odrasla osoba je skup osobina, stavova, uverenja i načina razmišljanja stečenih i usvojenih u krugu porodice, okruženja i okolnosti u kojima raste.
Kada smo prihvatili sebe mnogo nam je lakše da prihvatimo drugu osobu. A to je baš ono što je svakoj osobi potrebno, da je neko prihvati takvu kakva jeste. Međutim, to često nije slučaj i osoba, u želji da se dopadne drugima, glumi tj. ne prikazuje svoju pravu prirodu već pokazuje takvo lice za koje smatra da bi se osobi sa kojom je u odnosu dopadalo.
Znači pruža jednu iskrivljenu sliku sebe u stvarnosti.
Ništa to nije za neku osudu. Svi mi želimo da pripadamo određenoj grupi ljudi i da nas ljudi prihvate, pa ponekad “ulepšavamo” sliku o sebi, da bi u očima drugih bili hrabriji, sposobniji, srećniji itd. Međutim, to na duže staze ne daje uspeh, a i ne garantuje dugotrajnost odnosa.
Pre ili kasnije, niko ne može toliko dugo da “glumi” odnosno da bude ono što nije i tada dolazi do razočaranja u tu osobu.
Ovo deluje malo komplikovano, ali zapravo nije. Umesto da nam fokus bude na drugoj osobi/osobama, usmerite svoju pažnju na sebe. Uglavnom, ljudi očekuju od osoba sa kojim imaju odnose da budu ovakvi ili onakvi (sve u zavisnosti od svojih uverenja i očekivanja), da se ponašaju na određen, njima prihvatljiv način i da bi drugi trebalo da se menjaju. Naravno, to se retko događa i mi završimo neke odnose sa rečenicama tipa: “Kako on može meni tako….”, “Ja sam u pravu, ti nisi”, “Odakle joj pravo da mi to govori”, “Dok se ne promeni ja neću da pričam sa njim/njom”.
Svakako, ostajemo duboko nesrećni jer nemamo kvalitetan odnos, a verovatno je da ga ni nećemo ostvariti jer i dalje imamo ista očekivanja i zahteve prema drugim ljudima. Zatim ulazimo u slične odnose, ponovo i ponovo, jer nismo promenili naš obrazac ponašanja, kao što verovatno nismo osvestili šta je ono na čemu mi moramo da radimo na sebi da bi podigli kvalitet odnosa prvo prema sebi, zatim i prema drugim ljudima.
Međutim, ima nade. Kada osvestimo šta očekujemo ili želimo od nekog odnosa, važno je da preispitamo sebe da li smo mi sami takvi i da li posedujemo te karakteristike koje su nam toliko važne. Ukoliko nisu, počinjemo da radimo na tome, gradimo svoju ličnost, postajemo sami baš onakvi kakvi smo želeli da bude onaj drugi naspam nas.
Prvi korak koji možemo napraviti jeste da upoznamo sami sebe. Koji je naš stil komuniciranja? Kako se ponašamo i šta očekujemo od odnosa? Šta želimo od druge osobe?
Zašto je naslov vezan za temu ljubavi? Jasno je da su u svakom odnosu koji imamo, uključene naše određene emocije i sve što radimo, radimo zbog nekih emocija. Stilovi komukacije se mogu primeniti kako na emotivni, tako i na poslovni, roditeljski, rodbinski, prijateljski odnos.
A ljubav je sastavni deo većine naših odnosa, a trebalo bi svih. Pa čak i u poslu ulažemo svoje emocije. Kada jednom osvestite svoje obrasce ponašanja i dobijete odgovore zašto reagujete na način koji reagujete, zašto vam smetaju neke pojave kod drugih ljudi i pre svega zašto patite zbog “nedostatka” ljubavi, poštovanja, razumevanja, počećete živeti jednim lepšim životom, biće vam lakše, više ćete se smejati i zadovoljnije ćete koračati stazama ljubavi.
Prepoznajte svoj stil komunikacija, osvestite svoje emocije, očekivanja i uverenja. Izgradite zdrav i stabilan odnos sa sobom i ljudima do kojih vam je stalo.
Srećno!